Sve veći broj potrošača javlja se sa prigovorima u kojima navode „da kupuju proizvode van poslovnih prostorija od registrovanog pravnog lica (putem društvenih mreža) ali da se proizvod isporučuje putem kurirske službe, od strane fizičkog lica, a ne od firme od koje je potrošač naručio proizvod“. Za sve navedeno, potrošači su priložili i dokaze. Takođe, pored prigovora ove vrste česti su i prigovori da registrovani trgovci traže da se unapred uplati iznos na račun privatnog lica kako bi isporučili proizvod, a ne na tekući račun pravnog lica, kako i predviđa Zakon.
U vezi sa navedenim, u konkretnom slučaju, trgovci na svestan način potrošaču uskraćuju Zakonom garantovana prava jer je proizvod isporučilo fizičko lice. Pored toga što nema primene Zakona o zaštiti potrošača, trgovci svesno izbegavaju plaćanje poreza i drugih dažbina. Osim pomenutih kršenja Zakona, otvara se čitav niz pitanja koji se tiče poslovanja ovakvih „trgovaca“. „Da li iskorišćavaju svoje zaposlene da bi slali pakete na svoje ime, a vlasnici ubirali enormnu dobit?“, "Da li su svi proizvodi u prodavnici zaista nalaze na stanju?“, „Da li je u ceo sistem malverzacija umešana i kurirska služba?“ i pored toga još niz pitanja na koje očekujemo odgovore od nadležnih institucija od kojih se očekuje da počnu da rade svoj posao i postupaju na osnovu materijala koji im je dostavljen.
Do ovakve nepoštene trgovačke prakse u zemljama EU ne može doći, iz razloga što postoji poreski registar gde fizičko lice na mesečnom nivou ne može da šalje proizvode u vrednosti većoj od 300e (konkretno u Mađarskoj). Šta su stvarni razlozi zbog kojih kod nas trgovci na dnevnom nivou smišljaju nove prevare i malverazcije je pitanje za širu društvenu debatu – da li je to pitanje radne snage, nedostatka volje i želje ovlašćenih institucija da se bave ovim problemima, pitanje našeg mentaliteta ili nešto drugo?